Moj izbor: Ana Ahmatova

Slika Amedeo Modigliani (Ana Ahmatova)

TEBE SE VRLO RETKO  SETIM

O, tebe se vrlo retko setim

I tvoja me sudbina ne draži,

Al’ mi duša kao da poletim

Susret s tobom ponekad potraži.

Tvoj crveni dom kao da me mami;

Crveni dom preko mutne vode,

Ali znam da u gorkoj osami

Ne smem taći sunce ti slobode

Ne daj da se sa mojih usana

Čuju reči koje ljubav mole,

Ni da budem stihom očarana –

Žudnje večne dok me pesme bole

Al’ budućnost molim tajno često

Kada noć se sećanjem zaplavi,

Naslutim nam i susreta mesto –

Susret veći neg’ svi zaboravi.

                     ****

Slab mi je glas, al' volja moja nije,
bez ljubavi čak lakše postalo je.
Nebo visoko, gorski vjetar vije.
i neporočne pomisli su moje.

Otiđe nesanica-bolničarka,
i ne mučim se nad sivim pepelom,
i sa zvonika ta kriva kazaljka
ne čini mi se smrtnom strijelom.

Kako nad srcem prošlost moći gubi!
Opraštam sve, pred oslobođenjem,
slijedeći zraku što titra u žurbi
po vlažnome bršljanu jesenjem.

***

Ne kao tajna i žali,
ni kao mudre volje kob -
Susreti naši su ostavljali
dojam da jesu sukob.

Od samog jutra slutih
ulaska tvog trenutak taj,
osjećala sam ruku krutih
naježenosti drhtaj.

I suhim prstima gužvala
pred sobom stolnjak šaren...
Ja sam već tada shvaćala,

kako je taj svijet malen.

                          

***

                  

Kao na oblaku da stojim

ja prisjećam se riječi tvojih.

Od mojih riječi tebi je noću, 

ne danju, svetlije.

Otrgnuti od zemlje, viši

tako smo, kao zvijezde, išli.

Ni očaja, a niti stida

ni sada, a ni tada, nigda.

Ali te živog, i na javi

dozivam, čuješ, da se javiš.

Ta vrata koja otvori ti,

ja nemam snage zalupiti. 

 *****

"Pred proljeće ima takvih dana:
kad odmara se proplanak snježan,
i šumor veselo-suhih grana,
a topli vjetar gibak i nježan.
I tijelo se lakoćom ponosi,
i dom svoj gledaš začuđeno,
a pjesmu koju davno ne podnosiš,
sad kao novu pjevaš uzbuđeno."

LJUBAV

Čas zmijski svita u klupko,

čara na samom dnu srca,

čas cijele dane s gukom

na bijelom oknu - golubica.

Čas blista u inju sjajnom,

u snu zumbula se skova...

Odvodi sigurno, tajno

od radosti i od snova.

Umije slatko zaplakati

u molitvi tužne violine,

i strašno ju je opaziti

kad u tuđem smiješku sine.

***

"Ne ponavljaj - ti nisi dušom prazan -
onaj izraz što je nekada kazan.
Ali, možda, poezija sama
i jeste jedan citat prekrasan."

***

Oka ne skidam s horizonta

gde mećave plešu čardaš.

Nas dele, mili moj, tri fronta:

naš, dušmanski, i opet naš."

"Talasima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih."

***

"...Da mudro živim već sam naučila, 

Gledajuć' u nebo i moleć' se bogu 
I da dugo skitam da bih izmučila 
I nemir duše i dušu ubogu.
A kada u dolji vetar prene čičke, 
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,— 
Ja veselo slažem mozaik-kamičke 
U pesme o divnom prolaznom životu..."

***

''Poslednje misli muče! Ja nisam htela smetati onom kog radost vuče.."