NEKI STID
Na
zlo sam odavno već okornjačio,
još
jedino dobrota čista mene gane.
O
pete sam zavist okačio.
Cvijetom
moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je
daleka.
Drugima sam kao samom
sebi.
Mržnje
sve, od ovoga svijeta,
ljubav
moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad
ćutim slabim,
kad od srca um mi se
otima.
Sam
pred sobom ja oborim glavu
ne
znajući kud bih sa očima
***
I NIŠTA TE KAO NE BOLI
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao
ne vide te.
Svima je kao
lijepo.
Svima je kao
dobro.
Svima je kao
ludo.
I ti si kao
sretan.
Živi se kao u
miru.
Ptice su kao
slobodne.
Budućnost kao
na dlanu.
Savjest je kao
čista.
I suncu je kao
jasno.
O, srce, kao
pjevaj.
Svi kao brinu
o svima.
Svatko je
prijatelj kao.
Svima je kao
stalo do tebe
i do svijeta.
I dan kao
sviće.
I ti se kao
smiješiš!
I ništa te kao
ne boli.
***
Točka izvan kruga se ruga
Od jedan se uvijek broji
Od jedan sve drugo postoji
I prije početka
Jedan bi
Jedan će doći i poslije svih
Jedan što sve drugo sadrži
Kako da se tog jednog
Riješimo
Množine je dug
Uhvatimo početak i beskraj
I vežimo
Dobili smo krug
I evo metaforosfera:
Vasiona je bezbroj krugova
U rukama nevidljivog žonglera
Koji hita i hvata
Svaki od nas
Osim kruga u kojem se okreće
Ima i krug u kojem se kreće
I svaki vapi
Ište
Kruga središte
A samo poneko od nas sanja
Iskočiti iz kruga
I ostati na nogama
S navikom kretanja
Jedan je protiv sviju
Svi protiv jednog se biju
A ne smiju
A ne smiju
Ni jedan
Da budu svi
Ko jedan
Vaseljena pod svodom
Na jedan svedena
Smije se jedinstvena
Točka izvan kruga se ruga.
*
Mi smo se ipak negdje sreli
Izvan života izvan kruga
Iako sami još nas veže
Od misli most od suza duga.
...
"Nešto se divno dešava s nama,
osjećaš li to i
sama?
što su nas stezale
godinama.
U nama
se pomiču neke granice.
