Apsolutno najveći američki pesnik dvadesetog veka. Osvojio je četiri Pulicerove nagrade, dodeljeno mu je 40 počasnih doktorata, između ostalog i sa Harvarda, Oksforda, Kembridža i Prinstona. Jedan od onih koji je zaslužio da dobije Nobelovu nagradu za svoj doprinos književnosti. A nije..
U žutoj šumi račvala se puta dva,
Tužan što ne mogu na obje strane
Jer putovah sam, stajao sam dugo
I gledao dokle mi pogled seže
Kako jedan nestade u gustome grmlju;
I onda krenuh drugim, onim pravim,
Možda sam upravo tim putem trebao poći,
Obraslog travom što čeka nove korake
I mada sam znao, ako ne pođem tuda,
Koračat ću ipak uvijek istim putem,
A toga su jutra oba puta bila prava
Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim.
Da, išao sam prvim još cijeloga dana!
Ali svi mi znamo da staze nas nose,
I ta sjenka sumnje stalno mi je govorila da se vratim nazad.
Ovo ću jednom s uzdahom reći,
Negdje nakon mnogo dugih godina;
U šumi račvala se puta dva, a ja-
Krenuh onim kojim se rjeđe išlo,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije.
PUT KA SEBI
Hteo bih magle razlistale mrak
da mi nije samo prosti zrak.
Hteo bih da ovo šumsko bivstvo
dojavi dublje čestito tajanstvo.
I ako nekud odem, zadahnut,
biće to staze neprimetne put.
Ne kud većina tegli teret svoj,
kad šine ili pesak zaspe znoj.
Ne ako za mnom i otkrije trag,
jedanput, neko, mio mi i drag.
Videće kad zađe putevima sene,
da većih promena nema kod mene.
Utvrdih jače tek, verom i snom,
ono što držah i pred istinom.
