MESEČINA
Pejzaž bez premca, to je vaša duša
Gde idu ljupke maske, plešu krinke,
A svi, dok zvonka lauta se sluša,
K'o
da su tužni ispod čudne šminke.
Premda u pesmi setno im trepere,
Pobedna ljubav, život dnevnog sjaja,
U
sreću kao da nemaju vere,
A
pesma im se s mesečinom spaja,
Sa mesečinom i tužnom i lepom
Od koje ptice sanjaju u borju
I vodoskoci u zanosu slepom
Jecaju,
vitki, u svome mramorju.
BIJELI MJESEC
U šumi blista
mjesec bijeli,
od svakog lista
glas se seli
kroz snene grane..
O moje lane.
U dno zrcala
smirene bare
sjena je pala
vrbe stare
gdje vjetar zove...
Čas je za snove.
Beskrajna sada
meka tišina
kao da pada
ozgo s visina
gdje zvijezda sja se..
To divan čas je.
U šumi blista
mjesec bijeli,
od svakog lista
glas se seli
kroz snene grane..
O moje lane.
U dno zrcala
smirene bare
sjena je pala
vrbe stare
gdje vjetar zove...
Čas je za snove.
Beskrajna sada
meka tišina
kao da pada
ozgo s visina
gdje zvijezda sja se..
To divan čas je.
***
"Ova duša što se čuje
kako sneno jadikuje,
to je naša, je li tako?
Duša moja, duša tvoja,
pune tiha, čedna poja."
***
"A duša srcu reče: zna li
da smo u čudnu zamku pali,
te smo prisutni, njoj odani,
premda daleki i prognani."
kako sneno jadikuje,
to je naša, je li tako?
Duša moja, duša tvoja,
pune tiha, čedna poja."
***
"A duša srcu reče: zna li
da smo u čudnu zamku pali,
te smo prisutni, njoj odani,
premda daleki i prognani."
