Nećemo više tako kasno
Lutat u noćni sat,
Premda će grud još ljubit strasno
I mjesec jednak sjat,
Jer korice mač troši jak,
A duša troši grudi,
Predah i srcu treba čak,
I ljubav odmor žudi.
Noć je za ljubav doba strasno,
Al’ brzo dan stić’ zna,
nećemo više tako kasno
Dok blistav mjesec sja.
***
Da, mi nećemo lutati više
u kasnoj noći ti i ja,
i zalud srce ljubavlju diše
i mjesečina još uvijek sja.
Jer duša kreće već iz grudi
uz mač što hrli sad u boj;
za predahom mi srce žudi,
i ljubav traži kraj već svoj.
I zalud noć sva voljenjem diše
i zalud njoj će uskoro kraj,
nas dvoje neće lutati više
uz mjesečine blistav sjaj.
***
"Porijeklo ljubavi"! Ah,mene
Zašto to pitaš, kad to dade
Saznati se iz mnoge zjene:
Videć' te ljubav živjet stade!
Želiš znat kad će kraj joj biti:
Srce mi sluti, strepnja zna,
Dugo će čeznut, suze liti,
Al' živjet - sve dok živim ja.!"
***
"Što srce ti zaborav preli?
Što duh tvoj da me obmane?
Ako se ikad ja i ti na svetu još sretnemo,
kako ću pozdraviti tebe?"
***
"Samac ja sam, sam do Boga
Sad na svijetu: ko je kriv,
Da ne marim ni za koga,
Kad ni za me niko živ?
Naviko na tuđu hranu,
Znam da bi me za koj’ čas
Da se vratim k svomu stanu
Ugrizao i moj pas."
- Ne plaši se neznanja, boj se lažnog znanja, jer
od njega dolaze sve nesreće na svetu.
- Nepoverenje je
teška oprema, koja je u stanju više otežati nego zaštiti.
Edvard Munch
