KAKO DA TE NAZOVEM
Kako da te nazovem,
kad sred sumraka, snatreći,
večernje zvezde lepih ti očiju,
diveći se, moje gledaju oči,
kao da ih sad vide prvi put…
Te zvezde,
čiji je svaki zrak
po jedan potok ljubavi,
koji teče ka moru duše moje
kako da te nazovem?
Kako da te nazovem,
kad mi dobaciš pogled svoj,
taj pitomi golub,
čije je svako pero
po jedna maslinova grana mira
i čiji je dodir tako dobar!
Zato što je mekši od svile
i od jastuka u kolevci
Kako da te nazovem?
Kako da te nazovem,
kad zasviraš svojim glasom.
Te glasove da čuju
suva stabla usred zime
prolistala bi ponovo zelena
misleći,to je već proleće,
davno očekivani njihov spasilac,
a slavuj peva:
kako da te nazovem?
Kako da te nazovem
kad mi usne dodirnu
tvojih usana plameni rubin-kamen,
kad u vatri poljupca stope se naše duše,
kao u zoru dan i noć,
a svet nestane pred nama,
nestaje za mene vreme
i sva tvoja tajanstvena blaženstva
večnost rasipa po meni-
Kako da te nazovem ?
Kako da te nazovem,
slatka majko moje sreće,
vilinska devojko
vizije koja se dotiče neba,
najsmelije moje nade
zastiđuješ svojom stvarnošću,
moje duše jedino
blago vrednije od celoga sveta,
slatka, moja lepa, mlada suprugo,
kako da te nazovem?
***
"Zvezda moja tamo mi je,
zvezda, što se meni krije.
Moja biti već ne želi,
s drugim sada sreću deli.
Hej, cigani, prozor tu je:
najvedrija nek se čuje!
Tugu moja nevernica
nek ne čita s moga lica."
***
Nerad svrha je života.
Lenčarim, da je divota.
Dost' što seljak radit zna.
Mađarski sam plemić ja.
------------------------
Za nauku da živim? Baci!
Naučnici — siromasi!
Niti čitam, niti pišem — pa?
Mađarski sam plemić ja!
Ne brinem se da li strada
domovina u sto jada;
već će proći sudba zla.
Mađarski sam plemić ja! (Mađarski plemić)
Lenčarim, da je divota.
Dost' što seljak radit zna.
Mađarski sam plemić ja.
------------------------
Za nauku da živim? Baci!
Naučnici — siromasi!
Niti čitam, niti pišem — pa?
Mađarski sam plemić ja!
Ne brinem se da li strada
domovina u sto jada;
već će proći sudba zla.
Mađarski sam plemić ja! (Mađarski plemić)
NA KRAJ SELA ČAĐAVA MEHANA
Na kraj sela čađava mehana,
iz nje štrči kosa nećešljana.
Nećešljana od silnoga pića,
to je kuća seoskih mladića.
Iz kafane pijan ja izlazim,
čudnovate ulice nalazim.
Levo, desno, nigde moga stana,
oj, ulice ala si pijana!
Gle mjeseca što se nakrivio,
na jedno je oko zažmirio.
A drugo je sasvim zatvorio,
sram ga bilo i on se napio!
Tko to lupa na moj prozor tako,
zar vi momci ne znate polako?
Moj Milenko leg'o je da spava,
od te muke zaboli ga glava!
Prepev: Jovan Jovanović Zmaj
Na kraj sela čađava mehana,
iz nje štrči kosa nećešljana.
Nećešljana od silnoga pića,
to je kuća seoskih mladića.
Iz kafane pijan ja izlazim,
čudnovate ulice nalazim.
Levo, desno, nigde moga stana,
oj, ulice ala si pijana!
Gle mjeseca što se nakrivio,
na jedno je oko zažmirio.
A drugo je sasvim zatvorio,
sram ga bilo i on se napio!
Tko to lupa na moj prozor tako,
zar vi momci ne znate polako?
Moj Milenko leg'o je da spava,
od te muke zaboli ga glava!
Prepev: Jovan Jovanović Zmaj
Uroš Predić
