Vreme nije samo mera prolaznosti, već tkanje naših sećanja, žaljenja i snova. Ono što stvarno traje jeste ono što volimo bez straha i ono što oprostimo sebi ali i drugima.
....
Vreme ne prolazi, mi smo ti što kapljemo
kroz njegovu reku bez povratka
noseći u dlanovima tragove dodira
koje nismo umeli zadržati.
Prolazi vreme
ali u nama ostaje
ono što smo voleli bez straha,
i ono što smo izgubili
sa molitvom na suvoj usni...
Vreme nas ne stari
stari nas ono što prećutimo
ono što zaboravimo oprostiti
i ono što od ljubavi napravi strah.
Život ne ide napred,
on se širi na sve strane
ka spolja, unutra,
I onome što je bilo i što tek može biti.
Jednom ćeš sresti dan
koji te se neće sećati
bićeš stranac vlastitoj prošlosti
i tada ćeš znati
da si prešao prag večnosti.
Vreme je kao more bez obale
stalno nas nosi
sa jedne na drugu stranu
ali ne pokazuje gde ćemo stići
jer smo jedra,
a kuda,
to biraju tišina i ono u grudima
što Njemu nosiš....
Lejla aliOmerova
Zapis iz avlije