Moj izbor: Petar Preradović

. Kad te vidim na prozoru, Ja ugledam bijelu zoru Iza mrkle noći tad; Ali rijetko, rijetko kad!  Kad te slijedim, kad sam ušo U trag mili tebi, dušo, Svoju sreću slijedim tad; Ali rijetko, rijetko kad! Kad me grli tvoja ruka, Ispod njena nježnog luka Svu slast zemlje kušam tad; Ali rijetko, rijetko kad!  Tvoje usne rumen-ruže Kad mi slatki cjelov pruže, Rajsku slast okusim tad; Ali rijetko, rijetko kad!  Kad ću tebe uvijek gledat, Ljubit, grlit, a ne predat Ko što tužan predam sad, Kad ćeš moja biti, kad? MIRUJ, MIRUJ, SRCE MOJE Tko je, srce, u te dirno da si tako sad nemirno? Kao ptica u zatvoru za svijetom te želje moru: nij' u svijetu nebo tvoje; miruj, miruj, srce moje! Ne udaraj toli jako, razbit možeš prsi lako: preslabe su, izmučene, a da puknu, bez koprene bile bi sve rane tvoje; miruj, miruj, srce moje! Ah, stisni se u svom kutu i pregori želju ljutu; tople su ti ove grudi, sebični su vani ljudi: svaki grije srce svoje; miruj, miruj, srce moje! Oj mahni se svijega, ma'ni, u bolesti šta ćes vani? Svijet boluje vijek dovijeka, ni sam za se nema lijeka, kamol' za bol rane tvoje; miruj, miruj, srce moje! U svijetu bi bokce bilo, plačuć prage oblazilo, svak bi mislio da ti treba za utjehu mrva hljeba. Tko bi pozno suze tvoje? Miruj, miruj, srce moje! Znam ja, ti bi mah na vrata poletjelo tvoga zlata! Nije Milka tvoja više, već za drugog ona diše, drugi ljubi zlato tvoje. Miruj, miruj, srce moje! Pavle Paja Jovanović