петак, 20. јануар 2017.

Moj izbor: Oton Župančić




TI CVETE MOJ TAJANSTVENI


Ti cvete moj tajanstveni, ti ružo čudesna, 

tebe tražih ja, 
mimo tebe prodjoh i pogledah na te, 
duša trepnu sva. 
Srce moje je tad naslutilo 
tvoju tajnu moć, 
srce moje je tad oćutilo 
da se vedri noć. 
Moja duša cvasti stala je 
puna divnog blaga, 
u svo biće čežnja pala je 
za tobom...ti draga, 
ti cvete moj tajanstveni, ti ružo čudesna... 
O bogatstvo to je - 
pomozi, pomozi mi podići
blago duše moje!

***

SUSRET

U ranom dobu,kada s čežnja tajnih
Treperi duša, s njome sam se srio
Na izvorima gora zavičajnih.


U njenoj ruci pun je kondir bio
Sunce...Ja klekoh...I dokle me grije
Njen pogled, ja sam žedan sunca pio.


U duši začuh slatke melodije,
I sve mi sjajem čudesnim zablista,
Milo i toplo, kao nigdje prije.


Zavjesa spade...I ljepota čista
Ukaza mi se na svom oltaru,
Pod spletovima lovorova lista.


I ja zatreptah u sreći i žaru.
I vidjeh gdje se gore uzdrhtane
Oblače tiho u duginu šaru.


Pune rubina poviše se grane,
I ko da širok jedan veo sjajni
Pokri visoke grebene i strane...


U ranom dobu kada s čeznja tajnih
Treperi duša, s njome sam se srio
Na izvorima gora zavičajnih.


Od onoga časa njezin korak mio
Ja svuda čujem, i sve mislim na nju,
I s njom u srcu nosim svijet cio...


Noću, kad mjesec topi se po granju,
Ona mi dodje na doksat ko neki
šum tajni. Mirno, u čudnom treptanju,


Uza me sjedne, i njen veo meki
Šusti uz moje bokore doksatne,
Ko srebrn šušanj zvijezda daleki.


Puna dobrote tihe, blagodatne,
Pruži mi ruku i ko sestra prava
Priča mi svoje pripovjesti zlatne...


Znaš li zvuk harfe kada podrhtava
Od slatke čeznje? Tako dršćem i ja

Na svaki glas joj do razdanka plava...


U zoru ode. Tamo gdje se svija
Sa makovima crvenim raž zdrela,
I zvoni pozdrav ranih melodija:


Stane i motri na uboga sela,
Na kolibice gdje magla blijeda
Pokriva suha radenička čela.


Pošlje je vidim: penje se i sjeda
Na hladni greben i gori, s vrhunca,
Očima suznim moju zemlju gleda.


Odem li tamo gdje pod granjem bunca
Srebrni izvor, nadjem je gdje bdije,
Nad ljiljanima punim zlatna sunca.


Sidjem li doli, jezeru, gdje vije
Miris jasmina, i ljubica skori,
Vidim gdje naga rukom pljeska, bije,


I kao rana zora kada zori,
Njezino tijelo od sunca i rose
U srebrnijem talasima gori...


O, kako milo šušte njene kose
Pod oreolom, i meni se čini
Nagdje na zlatnu planetu me nose...


Gledam i strepim...Šumore jasmini,
Svilene ptice slijeću iz gnijezda:
I moja duša nad njom, u visini,
Leprša- puna duga i zvijezda.


Oton Župančić (prevod A.Šantić)


***
"Usred samotne stijene
pod koprenama pjene
slap pada, pada, pada.
Sunce nad šumom dugu plete, 
kroz prhku maglu ptice lete
i s perja tresu dragulje.." (Slap)


Ljuba Popović



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...