среда, 11. јануар 2017.

Moj izbor: Aleksa Šantić



POŠLJE MNOGO LJETA
Pošlje mnogo ljeta ovdje opet stojim; 
Lepenica teče isto kao prije, 
Nad njom stara vrba još jednako bdije 
I visoko šumi vrhovima svojim. 

Gdje si? Da l' se sjećaš ispod grana tije'
 Kad gledasmo julsku noć i mjesec sjajni, 
Kad nam t'jelo prože slatki oganj tajni 
Pa dršćasmo dugo kao breze dvije? 

Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte! 
Ali dragi spomen negdanje milošte 
Kao mlado sunce svu mi dušu grije, 

I ja snova čujem zveket tvojih grivna, 
Po licu me tiče tvoja kosa divna, 
Dok mjesec kroz vrbu čisto srebro lije...

 Kiseljak, 11.jula 1903. 

***

Predprazničko veče

Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku 
Kandilo baca i sobu mi zâri. 
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, 
i gluhi časi neosjetno teku. 

Napolju studen. Peć pucka i grije. 
Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim, 
I slušam kako granjem zamrznutim 
U moja okna goli orah bije. 

Tako na vrata sumornog mi srca 
Sjećanje jedno udara i čeka 
Kô drug i sabrat, kao duša neka 
Što sa mnom plače i u bolu grca. 

Negda u take noći, kada otka 
Pomrlom granju zima pokrov ledan, 
Ova je soba bila kô vrt jedan, 
Gdje je potok tekla sreća krotka: 

Kao i sada, pred ikonom sjaji 
Kandila svjetlost. Iz ikonostasa 
Suh bršljan viri. Lako se talasa 
Izmirne pramen i blagoslov taji. 


Milić od Mačve



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...