"Don Kihot je najviše objavljivana i najprevođenija knjiga na svetu posle Biblije. Smatra se kamenom temeljcem zapadnoevropske književnosti i jednim od najboljih objavljenih dela fikcije svih vremena.
U nameri da sastave spisak od sto najboljih knjiga svih vremena, predstavnici organizacije Norveški književni klub sproveli su 2002. godine anketu među istaknutim piscima iz 54 zemlje. U konačnom izveštaju sastavljači su istakli da knjige na njihovom spisku nisu poređanje po popularnosti i da su sve „podjednako dobre“ – sve osim jedne: „Don Kihotu“ je, naime, dodeljena titula „najboljeg književnog dela svih vremena“.
Pablo Pikaso
O dobroj sreći koja se junačkomu don Kihotu javila u strahovitoj i nezamislivoj pustolovini s vetrenjačama, i o drugim događajima dostojnim sretnog spomena.
U taj par ugledaše trideset ili četrdeset vetrenjača što su u tom polju, a Don Kihot čim ih opazi, reče svom konjušaru: "Sreća nam rukovodi stvari bolje no što možemo da želimo; jer pogledaj tamo, brat' Sančo Pansa, gde se pojavljuju trideset ili nešto više grdnih divova, sa kojima sam voljan da bijem bojak i da ih sve pogubim i sa njihovim plenom počećemo da se bogatimo; jer to je pravedan rat i Bogu se puno ugađa kad se takva pogana bagra tamani sa lica zemlje."
"Kakvi divovi?" zapita Sančo Pansa. "Oni što ih vidiš tamo", odgovori mu gospodar, "oni sa dugim rukama, da ih gdekoji imaju dugačke i od dve milje." "Ama pogledajte", na to će Sančo, "ono što se tamo vidi nisu divovi, nego vetrenjače, i što vam se na njima čini da su ruke, to su krila koje vetar okreće, te onda ide žrvanj." "Vidi se sasvim", odgovori Don Kihot, "da se ne razumeš u pustolovinama: ono su divovi, a ako se bojiš, a ti se skloni na stranu i moli se Bogu, dokle ja budem otišao da se s njima upustim u ljut i nejednak bojak." Pa rekavši to, obode svoga konja Rosinanta, ne slušajući viku svoga konjušara Sanča, koji ga opominjaše da su ono bez svake sumnje vetrenjače, a ne divovi, na koje hoće da udari. Ali on beše sebi tako uvrteo u glavu da su to divovi, da niti čujaše viku svoga konjušara Sanča, niti viđaše, ako se već i bio prilično njima prbližio, nego još vikaše: "Ne bežite, podli i strašljivi gadovi, jer na vas udara samo jedan vitez!"
Ništa nas ne košta toliko malo kao pristojnost."
"I iako znam da žene pričaju gluposti, isto tako znam da ih ne slušaju glupani. "
"Ako ne možeš uživati u sreći kada ti je ona pred očima, ne žali se kada prođe pokraj tebe."
"Predanost je majka uspjeha."
"Tko vas je riječima uvrijedio, taj vam je već oprostio. "
"Jedan od znakova mudrosti jest taj da ne uzimaš silom ono što možeš dobiti lijepim riječima. "
"Takve su sve žene - rekao je Don Quijote - Preziru one koji ih vole, a vole one koji ih preziru."
Nema takve nesreće koju vrijeme neće izbrisati i nema takve boli koju smrt ne može zaustaviti."
"Sjedi na svoje mjesto i nitko te neće moći zaustaviti."
"Najbolji začin na svijetu je glad."
"Pohvala je onoliko dobra koliko je dobar onaj koji hvali".
"Naše ludilo proizlazi iz praznog želudca i propuha u glavi."
"U prisustvu osobe koju vole vrlo često zanijeme i najgorljivija usta."
"Kada spavam, ne poznajem ni strah, ni nadu, ni probleme, ni sreću. Hvala onome tko je izumio san. Jedino su tada jednaki i pastir i kraljica, i luda i mudrac."
"Ni tuga, ni radost ne traju predugo. Kada tuga dugo traje to samo znači da je sreća na vidiku.
Jezik smiri, a oči raširi!
Da postane pjesnik, to je, kažu, neizlečiva i prelazna bolest.
