петак, 16. децембар 2016.

Moj izbor: Vito Nikolić




Umjesto molitve za daleku

Ponekad, davna, sjetim te se,
A nešto toplo zasja u duši
Kao od dobre stare pjesme
Što se slucajno zapjevuši.

Gdje li si noćas, ti daleka,
Da li si negdje svila dom,
Ili još uvijek, ko nekad,
Lutaš ponoćnim Beogradom?

Da li još tražiš onog čudnog,
Onog iz tvojih snova vrelih,
Koga si tražila uzaludno
I one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj,
On ipak jednom mora doći
Iz tvojih lijepih snova, draga,
U tvoje nimalo lijepe noći.

Kao što dođu ove pjesme
Iz divnih šuma nepoznatih
Pravo u naše ružne nesne,
U gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
A nešto toplo zasja u duši
Kao od dobre stare pjesme
Što se slucajno zapjevuši.



JEDNOM


kad bude veče,
kad budeš sama,
i bude neka kiša lila,
jednom, 
kad oko svojih usana
nađeš tuđi osmijeh, mila,
znam,
biće ti teško a mene neće biti,
da ti u tom času štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti,
koju sam divno umio da lažem.

***

"Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet."

***


Bez svega mogu

- bez ruku,

bez nogu,

bez glave se

čak

osjećam

mnogo komotnije,

ali bez srca

- bez srca ne mogu,
tog malenog srca
svojeg i svačijeg.










Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...