уторак, 06. децембар 2016.

Moj izbor: Ana Ahmatova



Slika Amedeo Modigliani (Ana Ahmatova)



TEBE SE VRLO RETKO  SETIM

O, tebe se vrlo retko setim
I tvoja me sudbina ne draži,
Al’ mi duša kao da poletim
Susret s tobom ponekad potraži.
Tvoj crveni dom kao da me mami;
Crveni dom preko mutne vode,
Ali znam da u gorkoj osami
Ne smem taći sunce ti slobode
Ne daj da se sa mojih usana
Čuju reči koje ljubav mole,
Ni da budem stihom očarana –
Žudnje večne dok me pesme bole
Al’ budućnost molim tajno često
Kada noć se sećanjem zaplavi,
Naslutim nam i susreta mesto –
Susret veći neg’ svi zaboravi.

                     ****

Slab mi je glas, al' volja moja nije,
bez ljubavi čak lakše postalo je.
Nebo visoko, gorski vjetar vije.
i neporočne pomisli su moje.

Otiđe nesanica-bolničarka,
i ne mučim se nad sivim pepelom,
i sa zvonika ta kriva kazaljka
ne čini mi se smrtnom strijelom.

Kako nad srcem prošlost moći gubi!
Opraštam sve, pred oslobođenjem,
slijedeći zraku što titra u žurbi
po vlažnome bršljanu jesenjem.

***

Ne kao tajna i žali,
ni kao mudre volje kob -
Susreti naši su ostavljali
dojam da jesu sukob.

Od samog jutra slutih
ulaska tvog trenutak taj,
osjećala sam ruku krutih
naježenosti drhtaj.

I suhim prstima gužvala
pred sobom stolnjak šaren...
Ja sam već tada shvaćala,
kako je taj svijet malen.
                          
***
                  
Kao na oblaku da stojim
ja prisjećam se riječi tvojih.
Od mojih riječi tebi je noću, 
ne danju, svetlije.
Otrgnuti od zemlje, viši
tako smo, kao zvijezde, išli.
Ni očaja, a niti stida
ni sada, a ni tada, nigda.
Ali te živog, i na javi
dozivam, čuješ, da se javiš.
Ta vrata koja otvori ti,
ja nemam snage zalupiti. 

 *****

"Pred proljeće ima takvih dana:
kad odmara se proplanak snježan,
i šumor veselo-suhih grana,
a topli vjetar gibak i nježan.
I tijelo se lakoćom ponosi,
i dom svoj gledaš začuđeno,
a pjesmu koju davno ne podnosiš,
sad kao novu pjevaš uzbuđeno."


LJUBAV

Čas zmijski svita u klupko,
čara na samom dnu srca,
čas cijele dane s gukom
na bijelom oknu - golubica.

Čas blista u inju sjajnom,
u snu zumbula se skova...
Odvodi sigurno, tajno
od radosti i od snova.

Umije slatko zaplakati
u molitvi tužne violine,
i strašno ju je opaziti
kad u tuđem smiješku sine.

***

"Ne ponavljaj - ti nisi dušom prazan -
onaj izraz što je nekada kazan.
Ali, možda, poezija sama
i jeste jedan citat prekrasan."

***

Oka ne skidam s horizonta
gde mećave plešu čardaš.
Nas dele, mili moj, tri fronta:
naš, dušmanski, i opet naš."

"Talasima lutala, šumom se krila
Priviđala se na emajlu sebi
Rastanak bih, možda, hrabro primila
Ali susret, bojim se, ne bih."

***

"...Da mudro živim već sam naučila, 
Gledajuć' u nebo i moleć' se bogu 
I da dugo skitam da bih izmučila 
I nemir duše i dušu ubogu.
A kada u dolji vetar prene čičke, 
Grozdovi rjabine sviju se po plotu,— 
Ja veselo slažem mozaik-kamičke 

U pesme o divnom prolaznom životu..."



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...