Poezija je uvijek bila duhovna hrana za one koje je Bog odabrao, to je duhovnost koja je jača i od religije.
BESKUĆNIK, MOLITVE
1.
Živote, hvala ti,
sačuvaj mi noge.
Bez pameti
nekako bih mogao.
One dobre su šta sve nose,
pune volje, nožne sloge.
Bez njih, iako sve mi treba,
ja snage ne bih smogao:
da pojedem toliko zemlje.
I posrčem toliko neba.
2.
Sunce, vrati se
U moje dane, milosno.
U smrtno povjesmo
unesi oči zvjezdane.
Ostani Oče uz mene,
da prepoznam sebe od prije.
Da strah se gusti u pramene
iz crne gute odvije.
Uđi Bože u mene,
da jasno živim, djetetom:
u tvome svjetlu
bez promjene,
u svijetu davno otetom.
3.
Ja nemam svoje zemlje,
sva je zemlja moja.
Ali ima moja rijeka.
Majko blaga od milosti,
neka bude volja tvoja
da sačuvaš je,
kroz žalosti mog života,
dovijeka.
Ja imam dušu svoju,
a moje sve su duše
i kad zbace zmije svlak.
Ali u dubina sloju,
gdje počiva mrkli mrak:
kada krenu da me guše —
budi, ruko, u spokoju.
sačuvaj mi noge.
Bez pameti
nekako bih mogao.
One dobre su šta sve nose,
pune volje, nožne sloge.
Bez njih, iako sve mi treba,
ja snage ne bih smogao:
da pojedem toliko zemlje.
I posrčem toliko neba.
2.
Sunce, vrati se
U moje dane, milosno.
U smrtno povjesmo
unesi oči zvjezdane.
Ostani Oče uz mene,
da prepoznam sebe od prije.
Da strah se gusti u pramene
iz crne gute odvije.
Uđi Bože u mene,
da jasno živim, djetetom:
u tvome svjetlu
bez promjene,
u svijetu davno otetom.
3.
Ja nemam svoje zemlje,
sva je zemlja moja.
Ali ima moja rijeka.
Majko blaga od milosti,
neka bude volja tvoja
da sačuvaš je,
kroz žalosti mog života,
dovijeka.
Ja imam dušu svoju,
a moje sve su duše
i kad zbace zmije svlak.
Ali u dubina sloju,
gdje počiva mrkli mrak:
kada krenu da me guše —
budi, ruko, u spokoju.
