"Ne. Ne opraštam zato što sam naivan, glup i nemam ponosa. Sve vidim. Sve znam. Ali, i dalje verujem u dobro u ljudima. Tako sam izabrao. I znam da će mi zbog toga život biti lepši i bolji. Opraštam, ali ne zaboravljam.Dajem još po koju šansu i sebi i njima."
"Jesen ... to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegao. A nisi i ne možeš..."
“Ali ja sam uvijek više volio biti prevaren, nego pokvaren, više sam volio da ispadnem naivan, nego surov.”
SITNICE ZA SREĆU
Nisam ja za ovo izveštačeno vreme. Meni su za sreću potrebne sitnice. Oči koje me gledaju zaljubljeno, zagrljaj u kojem poželim provesti večnost. Da mi zadrhti srce u nečijoj blizini, da me stomak zaboli od smeha. Meni su za sreću potrebne sitnice. Skupe sitnice koje se ne mogu kupiti novcem.
U življenju, u trpljenju
srce blijedi,
srce vene,
sjena slijedi
bivšeg mene,
u trpljenju, u življenju.
Izgubih se u traženju.
Ja sam bio,
ja sam i sad.
Nisam bio,
nisam ni sad
izgubih se u traženju.
U lutanju, u snovima
noć me rubi,
dan me vraća.
Dan se gubi,
život kraća
u snovima, u lutanju.
U nadanju, u čekanju
život snijem,
a snom živim.
Srce krijem,
srce krivim
što ne živim
što još snijem,
u čekanju, u nadanju.
