Moj izbor:Mak Dizdar

Putevi (odlomak)

Ima puteva što su se ispružili pred nama

Bez javnog traga kolovoza

Bez voznog reda

Bez vremena

I roka

Ali to nije sve

Ti ne znaš zakon raskrsnice

Između svjetlila I Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaš da u svome žiću

Najteža rvanja su

I ratovi pravi

U samome

biću

Ti ne znaš s kim  imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ti ne znaš da put od tebe do mene

Nije isto što i put

Od mene

do tebe…

“On se spusti u se

Među katakombe..”

LABUD DJEVOJKA

Rekoh joj:

Od devet dveri zar nisi otključala devet

Od devet odaja zar nisi otvorila devet

Od devet kovčega zar nisi otklopila devet

Od devet pečata zar nisi otpečatila devet

A ona

Ona će meni:

Otključah devet dveri

Otvorih devet odaja

Otklopih devet kovčega

Otpečatih devet pečata

Ali ne otključah

Ne otvorih

Ne otklopih

Ne otpečatih

Pečat

Tvoga Srca..

KOLO 

Ruka do ruke

luka do luke

Ruka u ruci

muka u muci

Zemlja priteže

nebo visoko

O da sam ptica

da sam soko.

“Mlad I nežan lik mjeseca

Sada plovi cijelom širinom svoga neba

budeć  iz snenosti one koji su sebe izgubili..”

DAŽD

Trebalo bi opet naučiti da slušamo kako kiša pada

Trebalo bi se odkameniti i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronaći izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju bilja zagrliti panične makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvjestiti se u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem

Trebalo bi se odkamenitiI proći bez osvrtanja

kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada

Trebalo bi htjetiI svu noć bdjeti slušajuć i kako dažd pravedni

Pada pada pada..

"Riječ je slika svega onoga što okolo sebe vidimo

i ne vidimo.
Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimo. 
One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas 
One imaju svoj miris i boju, 
One su nemušte ili 
Imaju glas..

Kao niz brzu vodu nekada riječi dodju brzo i još brže odu 
Ima ih koje dugo čekaju svoj sanjani čas

Ima ih što bezglavo jure svoju tjeskobu

Na bilo kakav dan i bilo kakvu slobodu
Riječ je tek tada riječ ako
Za nju i čulo steknemo.
Najgolemija je nekada ona
Koju i ne reknemo..

Izgleda da vrijede samo još neke male riječi
Od čije oštrine i gorčine nevidljive,
čovjek zatečen u gledanju,
Počinje uporno da se pita
Da l' postaje manji
Il' postaje veći..

Pokušavah ovdje pronaci prave riječi o Riječi
Okušavah podobnu sliku naći za riječ Čovjeka
Riječ o onome svemu što nas oko nas
Od iskoni tišti i što nas čeka
Kušah urezat slovo o Slovu
Što u nama vapije
I vrišti,
Ne znadoh, ne umjeh 
Na kraju ništa 
Ja, 
Ništi..

Na putu zadanom izmedju zraka i mraka
Na putu tvoga znaka 
Sumnjen i 
Smušen
Ponovo se vracam 
Duboko 
U sebe 
Srušen.

SAN

Ima slovo tajno o sebi što šuti 

Tajni su mu snovi tajanstveni puti 

Zbog tog slova čudnog odagnasmo ptice 

Zbog njega smo sada nagrdili lice 

U snu mekom lakom letimo ka plavom 

Probudi nas zemlja s krvavom smo glavom 

Zbog tog slova dragog živimo od snova 

Da nas slovo ovo na javi 

Ne ostavi?

***

Ima jedna modra rijeka

Široka je duboka je

Sto godina široka je

Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj

Tma i tmuša neprebolna

Sto godina široka je

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka

Valja nama preko rijeke...

Mak Dizdar

***

Hiža u Milama (odlomak)

Za sve one koji se opekoše
Jer k suncu dalekom
I velikom
Teže
Za sve one što pravu riječ
U pravi čas
Rekoše
Neka je otvorena za sve ljude
Što mitnice ne minu
Al mitničare
Ne mite
Nego ih uvijek jasno i javno
I ruže
I kude
Neka su vrata djedovske hiže
Širom otvorena
Za one što na mučnom ročištu
Znaju za riječ
Blagu i
Čistu
Za riječi koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
Što su nam
Bliže
Za one hude što život bez jala žive
A život im se
Povazdan
Ruga
Neka je otvorena za neznanog brata
I neznanog
Druga
Za one koji u tmici svoje tamnice
U čami svog čamovog tijela
Zbog toga pate
Žudeći da slovo ono bude
Za svekolike
Ljude
Da se svi oni konačno
Sa tim slovom
Zbrate
Neka je djedovska hiža
Širom otvorena
Posvunoć i
Povazdan
Za onog što davno je već pošao
I sada po tmuši gazi
Veoma trudan
Iz daleka
Al zna da stići će jednom budan
Tamo gdje
Nekto ga
Čeka
Neka je zato djedovska hiža
Otvorena
Širom.