недеља, 17. јул 2016.

Moj izbor - Miloš Crnjanski




TRAG

Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.

Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...

puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova




субота, 16. јул 2016.

Мој избор: Оскар Вајлд





Данас људи знају цену свему, а ничему вредност.

Живот је најређа ствар на свету. Већина људи само постоји, то је све.

Нема моралних и неморалних књига. Књиге су или добро или лоше написане. То је све.

Ко жели маску мора је и носити и нема се права жалити што му сунце никада неће огрејати.

Можда нису сви добри, али у свакоме има нешто добро. Немој никоме судити, јер и светац има своју прошлост, а грешник има своју будућност.

Верност апсолутно постоји. То се најбоље види по оним женама које су верне: изгледају тако искрено несрећне.

Безвредни људи и безвредне књиге одузимају нам драгоцено време.

Циљ живота је саморазвој. Остварити савршено сопствену природу – то је разлог нашег постојања...Страх од друштва, које је основ морала, страх од Бога, која је тајна религија – то су две ствари које владају нама.

Публика је одувек, у свом добу, лоше одгојена. Она упорно захтева да уметност буде популарна, да задовољи њен укус, да ласка њеној апсурдној сујети, да јој говори оно што су јој већ говорили, да јој покаже оно што би већ морала да је уморна, да даље гледа, да је забави кад се осећа тешко после обилног оброка или да јој скрене мисли када је изморена својом сопственом глупишћу.

На путовању увек носим свој дневник. У возу ми је потребно сензационо штиво.
Желим да пробам све плодове из светске баште.

Једини начин да се ослободите неког искушења јесте да му подлегнете.

Никада не можеш бити превише дотеран нити превише образован.

Мало искрености је опасна ствар, а много је сасвим кобна.

Увек опраштај својим непријатељима, ништа их не нервира више.

Ако не можеш исту књигу читати изнова и изнова, не би требало да је читаш уопште.


***

Životom ne vlada volja ili namera. Život je pitanje nerava, vlakana i sporogorećih ćelija u kojima se misao krije a strast doživljava snove. Možda zamišljaš da si bezbedan i smatraš sebe jakim. Međutim, neočekivana nijansa boje u sobi ili na jutarnjem nebu, neki naročiti miris koji si nekada voleo i koji budi divna sećanja, stih iz zaboravljene pesme na koji si nekad naišao, akord iz muzičkog dela koje si prestao da sviraš – kažem ti, Dorijane, od takvih stvari zavisi naš život.


Prijatelja biram po izgledu, poznanika po karakteru, a Neprijatelja po pameti. Nemam nijednog glupog neprijatelja. Sve su to bistri i pametni ljudi koji me mrze i poštuju.


U umjetnosti se ogleda zapravo promatrač, a ne život.



петак, 15. јул 2016.

Moj izbor - Miloš Crnjanski








PRIČA

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamiriso bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.





четвртак, 14. јул 2016.

Moj izbor - Rade Drainac

            


Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet… izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.
Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.


SNEG


Ima dana kada pada belo inje
Bezbrojne oči gledaju u mene
Ko kerovi tragom krvave životinje
Zalaju iz mraka moje uspomene.
Zasvetle prozori na krčmi u praskozorje
Ispod smrzlog granja
Zaplaču violine kao borje
I do suza me zabole tada
Moja tužna bekrijanja
Ima dana kada pada belo inje
Ko stari dub se zaklatim
I neki glas me preklinje
Opet nekud da se vratim.
O kome sam ja to potreban
Zapitam se tada
I oči mi se zažare starim snima
Ej,velim,neka,neka
To sneg samo pada za mojim tragovima.

***

"Kupićeš snove kao bele češljeve po toploj jutarnjoj postelji
Ljubavlju ovom vetar lišće razvejava
Onde gde moj nemir spava
Čežnja je od labuda belja."


Dragan Malešević Tapi


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...