Sanjati neostvarivi san
Trpeti bol rastanka
Goreti nekom mogućom groznicom
Otići gde niko ne odlazi
Voleti do bezumlja
Voleti suviše, a ipak malo
Pokušati bez snage, bez oružja
Dosegnuti nedokučivu zvezdu
Slediti zvezdu
Smisao je mog traganja
Ne zanimaju me mogućnosti
Nevažno mi je vreme
I moje očajanje
Boriti se neprestano
Bez pitanja, bez odmora
Upropastiti se
Zbog zlata jedne ljubavne reči
Ne znam da li ću ja biti taj junak
Ali srce će mi biti spokojno
Gradovi će praskati plavetnilom
Jer nesrećnik jedan
Još gori, iako je sav sagoreo
Gori još, suviše a premalo
Da raščerečen dosegne
Dosegne nedokučivu zvezdu.
PESMA STARIH LJUBAVNIKA
Naravno
prošli smo oluje dvadesetogodišnje ljubavi
ljubavi bezumne
Hiljadu puta uzimala si svoje stvari
a ja hiljadu puta najavljivao svoj odlazak
I svaka stvar se seća
siline naših svađa
u toj sobi bez kolevke
Ovde više ništa ne nalikuje ni na šta
Zaboravila si ukus vode
a ja izgubio volju da povratim tvoju naklonost
Ali moja ljubavi, blagosti, nežnosti
moja uzvišena ljubavi
Od prvih znakova zore do smiraja dana
ja te volim još, a i znaš da te volim
Znam sve tvoje hirove
i ti moje pakosti
Umešno si me zadržavala uza se
a ja te gubio s vremena na vreme
Naravno, imala si nekoliko ljubavnika
Moralo se nekako utrošiti vreme
Telu treba vriskanja od zadovoljstva
Konačno konačno
trebalo nam je dosta umešnosti
da ostarimo a da ne odrastemo
Ali moja ljubavi, blagosti, nežnosti
moja uzvišena ljubavi
Od prvih znakova zore do smiraja dana
ja te volim još, a i znaš da te volim
Da
vreme nas prati
šta više donosi patnju
Ali nije najgora stvar
u ljubavi živeti spokojno
Naravno, sad nećeš zaplakati odmah
a i ja ću se pokajati kasnije
Sada manje čuvamo naše tajne
Manje se prepuštamo sudbini
Nemamo više poverenja u prirodan tok reke
Uvek je to iznova tihi rat
Ali moja ljubavi, blagosti, nežnosti
moja uzvišena ljubavi
Od prvih znakova zore do smiraja dana
ja te volim još, a i znaš da te volim
