четвртак, 17. новембар 2016.

Moj izbor: Petar Preradović

.

Kad te vidim na prozoru,

Ja ugledam bijelu zoru
Iza mrkle noći tad;
Ali rijetko, rijetko kad! 



Kad te slijedim, kad sam ušo
U trag mili tebi, dušo,
Svoju sreću slijedim tad;
Ali rijetko, rijetko kad!



Kad me grli tvoja ruka,
Ispod njena nježnog luka
Svu slast zemlje kušam tad;
Ali rijetko, rijetko kad! 



Tvoje usne rumen-ruže
Kad mi slatki cjelov pruže,
Rajsku slast okusim tad;
Ali rijetko, rijetko kad! 



Kad ću tebe uvijek gledat,
Ljubit, grlit, a ne predat
Ko što tužan predam sad,
Kad ćeš moja biti, kad?



MIRUJ, MIRUJ, SRCE MOJE



Tko je, srce, u te dirno
da si tako sad nemirno?
Kao ptica u zatvoru
za svijetom te želje moru:
nij' u svijetu nebo tvoje;
miruj, miruj, srce moje!

Ne udaraj toli jako,
razbit možeš prsi lako:
preslabe su, izmučene,
a da puknu, bez koprene
bile bi sve rane tvoje;
miruj, miruj, srce moje!

Ah, stisni se u svom kutu
i pregori želju ljutu;
tople su ti ove grudi,
sebični su vani ljudi:
svaki grije srce svoje;
miruj, miruj, srce moje!




Oj mahni se svijega, ma'ni,
u bolesti šta ćes vani?
Svijet boluje vijek dovijeka,
ni sam za se nema lijeka,
kamol' za bol rane tvoje;
miruj, miruj, srce moje!

U svijetu bi bokce bilo,
plačuć prage oblazilo,
svak bi mislio da ti treba
za utjehu mrva hljeba.
Tko bi pozno suze tvoje?
Miruj, miruj, srce moje!

Znam ja, ti bi mah na vrata
poletjelo tvoga zlata!
Nije Milka tvoja više,
već za drugog ona diše,
drugi ljubi zlato tvoje.
Miruj, miruj, srce moje!





Pavle Paja Jovanović




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...