недеља, 16. октобар 2016.

Moj izbor: WIilliam Butler Yeats




KADA BUDEŠ STARA



Kada budeš stara, sijeda i u snima,
Drijemat ćeš kraj ognja, čitajuć polako
Ispustit ćeš knjigu, sanjati o blagom
Pogledu, kojeg očiju ti skriva dubina.



Voljeli su mnogi časke tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan čovjek dušu punu želja
Ljubio, i tugu, što ti lice skriva.



Naginjuć se tužno k žaru svog kamina,
Šapni, kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina.
Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.









Edvard Munch





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...