среда, 06. јул 2016.

Moj izbor:Mak Dizdar






Putevi (odlomak)


Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka
Ali to nije sve
Ti ne znaš zakon raskrsnice
Između svjetlila I Tmice
Ali to nije sve
Jer najmanje znaš da u svome žiću
Najteža rvanja su
I ratovi pravi
U samome
biću
Ti ne znaš s kim  imaš posla
Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
do tebe…


“On se spusti u se
Među katakombe..”


LABUD DJEVOJKA

Rekoh joj:

Od devet dveri zar nisi otključala devet
Od devet odaja zar nisi otvorila devet
Od devet kovčega zar nisi otklopila devet
Od devet pečata zar nisi otpečatila devet
A ona
Ona će meni:
Otključah devet dveri
Otvorih devet odaja
Otklopih devet kovčega
Otpečatih devet pečata
Ali ne otključah
Ne otvorih
Ne otklopih
Ne otpečatih
Pečat
Tvoga Srca..


KOLO 

Ruka do ruke
luka do luke
Ruka u ruci
muka u muci
Zemlja priteže
nebo visoko
O da sam ptica
da sam soko.


“Mlad I nežan lik mjeseca
Sada plovi cijelom širinom svoga neba
budeć  iz snenosti one koji su sebe izgubili..”


DAŽD

Trebalo bi opet naučiti da slušamo kako kiša pada
Trebalo bi se odkameniti i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada
Trebalo bi ponovo pronaći izgubljene staze od one plave trave
Trebalo bi u obilju bilja zagrliti panične makove i mrave
Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose
Trebalo bi onesvjestiti se u tamnim vlasima neke travne kose
Trebalo bi načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati
Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem
Trebalo bi se odkamenitiI proći bez osvrtanja
kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada
Trebalo bi htjetiI svu noć bdjeti slušajuć i kako dažd pravedni
Pada pada pada..


"Riječ je slika svega onoga što okolo sebe vidimo
i ne vidimo.
Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimo. 
One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas 
One imaju svoj miris i boju, 
One su nemušte ili 
Imaju glas..
Kao niz brzu vodu nekada riječi dodju brzo i još brže odu 
Ima ih koje dugo čekaju svoj sanjani čas
Ima ih što bezglavo jure svoju tjeskobu
Na bilo kakav dan i bilo kakvu slobodu
Riječ je tek tada riječ ako
Za nju i čulo steknemo.
Najgolemija je nekada ona
Koju i ne reknemo..
Izgleda da vrijede samo još neke male riječi
Od čije oštrine i gorčine nevidljive,
čovjek zatečen u gledanju,
Počinje uporno da se pita
Da l' postaje manji
Il' postaje veći..
Pokušavah ovdje pronaci prave riječi o Riječi
Okušavah podobnu sliku naći za riječ Čovjeka
Riječ o onome svemu što nas oko nas
Od iskoni tišti i što nas čeka
Kušah urezat slovo o Slovu
Što u nama vapije
I vrišti,
Ne znadoh, ne umjeh 
Na kraju ništa 
Ja, 
Ništi..
Na putu zadanom izmedju zraka i mraka
Na putu tvoga znaka 
Sumnjen i 
Smušen
Ponovo se vracam 
Duboko 
U sebe 
Srušen.


SAN

Ima slovo tajno o sebi što šuti 
Tajni su mu snovi tajanstveni puti 
Zbog tog slova čudnog odagnasmo ptice 
Zbog njega smo sada nagrdili lice 
U snu mekom lakom letimo ka plavom 
Probudi nas zemlja s krvavom smo glavom 
Zbog tog slova dragog živimo od snova 
Da nas slovo ovo na javi 
Ne ostavi?

***


Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke...


Mak Dizdar

***


Hiža u Milama (odlomak)



Za sve one koji se opekoše
Jer k suncu dalekom
I velikom
Teže

Za sve one što pravu riječ
U pravi čas
Rekoše
Neka je otvorena za sve ljude
Što mitnice ne minu
Al mitničare
Ne mite
Nego ih uvijek jasno i javno
I ruže
I kude
Neka su vrata djedovske hiže
Širom otvorena
Za one što na mučnom ročištu
Znaju za riječ
Blagu i
Čistu
Za riječi koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
Što su nam
Bliže
Za one hude što život bez jala žive
A život im se
Povazdan
Ruga
Neka je otvorena za neznanog brata
I neznanog
Druga
Za one koji u tmici svoje tamnice
U čami svog čamovog tijela
Zbog toga pate
Žudeći da slovo ono bude
Za svekolike
Ljude
Da se svi oni konačno
Sa tim slovom
Zbrate
Neka je djedovska hiža
Širom otvorena
Posvunoć i
Povazdan
Za onog što davno je već pošao
I sada po tmuši gazi
Veoma trudan
Iz daleka
Al zna da stići će jednom budan
Tamo gdje
Nekto ga
Čeka
Neka je zato djedovska hiža
Otvorena
Širom.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...