четвртак, 23. април 2020.

MOJ IZBOR: Vilijam Šekspir

Svetski dan knjige proslavlja se širom sveta 23. aprila još od 1995. godine, kada je ovaj praznik pisane reči ustanovljen na Generalnoj konferenciji Uneska u Parizu. 
Ipak, ova tradicija vuče znatno duže korene u Španiji, gde se ovaj datum obeležava od 1923. godine, kao dan kada su preminuli velikani svetske književnosti Migel de Servantes i Vilijam Šekspir koji je upravo rodjen na današnji dan. 
***
"Pri rođenju plačemo što smo stupili na ovu veliku pozornicu budala"
„Bože, mi znamo ko smo i šta smo, al‘ ne znamo šta možemo biti.“
“Mali je izbor u truloj jabuci!”
" Tišina je najrečitiji interpretator radosti. "

MADRIGAL

O, skloni, te tvoje usne skloni
Što su na vernost ljupko se klele;
Te oči – tu zoru dana ukloni,
Te svetle što jutro bi zavele,

Al’ poljupce moje te usne nek vrate,
neka mi vrate.
Pečate ljubavi uzalud date,
uzalud date.

***

Sonet 75

Mojoj si misli što životu jelo,
Što zemlji pljuska proljetnoga snaga,
Ja za tvoj mir se borim vrijeme cijelo,
Ko škrtac oko žuđenoga blaga.

Čas se ko škrtac veselim, čas bojim,
Lupeško doba pokrast će mi blago,
Tren s tobom biti na samu nastojim,
Tren sretan da svijet vidi moje drago.

Čas pogled na te gozba je obilja,
Čas bez pogleda tvog od gladi stradam,
Ja drugog nemam i ne želim milja,
Osim što uzet od tebe se nadam.

Dnevice tako ginem i uživam,
Od gladi stradam, u obilju plivam.

***


“Ljubav nije ljubav koja se menja kad naiđe na promenu ili odlazi sa onim koji odlazi. O, ne! To je večni putokaz, snažan i ničim uzdrman. To je zvezda vodilja svakoj izgubljenoj barci čija je vrednost nepoznata, ali ne i veličina. Ljubav nije igračka vremena, mada rujne usne i obrazi pod zamah njegova srpa dolaze. Ljubav se ne menja sa njegovim kratkim časovima, nedeljama, ona traje večno, do samog sudnjeg časa. Ako je ovo greška, dokaži mi ili ja nikada pisao nisam, a čovek voleo nije.”

„Ali ne budite ni suviše krotki, već neka vas uči vaše rođeno osećanje mere: udesite radnju prema reči, a reč prema radnji, i naročito se starajte da nikad ne prekoračite granice prirode. Jer svaka takva preteranost promaši cilj glume, čiji je zadatak, u početku i sad, bio i jeste da bude, tako reći, ogledalo prirode: da vrlini pokaže njeno sopstveno lice, poroku njegovu rođenu sliku, a samom sadašnjem pokolenju i biću sveta njegov oblik i otisak.“
Hamlet

Šekspir je umro 1616. godine, sahranjen je u Crkvi svetog Trojstva u Stratfordu na Ejvonu, a na njegovom grobu je, po njegovoj želji, napisano: „Proklet da je ko mi pomeri kosti”. Iako je bilo uobičajeno da se stare kosti izbace i napravi mesta za druge, ova kletva sačuvala je Šekspirov grob od uznemiravanja do današnjih dana.





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...